Griženje je vrlo često u dobi do 3 godine, traje neko vrijeme i prolazi. Ne moraju sva mala djeca prolaziti kroz tu fazu. Nekada misli da je to faza koju dijete mora prerasti, no postoje određeni postupci kojima se ta navika može umanjiti.
Kad dijete počne gristi drugu djecu, to dovodi do jakih emocionalnih reakcija kod obitelji i frustracija jer ne postoji čarobno rješenje kojim se to može spriječiti. Ako vaše dijete nekog ugrize, možda se osjećate krivi ili zabrinuti da s vašim djetetom nešto nije u redu, a možda vas i brine kako će drugi roditelji reagirati. Ako netko ugrize vaše dijete, možda ste zabrinuti za sigurnost i dobrobit svog djeteta, a možda i ljuti na dijete koje ga je ugrizlo ili na stručno osoblje vrtića jer nisu zaštitili vaše dijete. Mala djeca često grizu i to je zapravo neizbježno kad se nalaze u grupi. Važno je znati da je to normalno ponašanje i u tom uzrastu ne predstavlja znak da s djetetom nešto nije u redu, da ono dolazi iz disfunkcionalne obitelji ili da u vrtiću postoje propusti u radu.
Mala djeca grizu iz mnogo razloga, kao način istraživanja nove igračke ili radi olakšavanja bolnih zubića. S napretkom razumijevanja veze uzrok-posljedica, mogu gristi kako bi dobili reakciju od te osobe. Naime, grižnja može biti način dobivanja pažnje ili izražavanja emocije. Frustracija, ljutnja i strah su snažne emocije i mala djeca nemaju razvijen oblik kompleksne komunikacije i rijetko su verbalni kako bi nam mogli riječima prenijeti svoje osjećaje. Ako riječi za izražavanje trenutnog emocionalnog stanja ne nađu dovoljno brzo, ugriz može predstavljati poruku kao što je „Želim tvoju pažnju!“ ili „Ne sviđa mi se to!“. Osim toga, griženje može proizaći iz neshvaćanja da ugriz boli, impulzivnosti uslijed nedostatka kontrole, istraživanja svega oko sebe pomoću usta (oralna faza razvoja) i dr.
Grižnja je češća među dečkima, a najviše je prisutna između prve i druge godine života te bi trebala stati do treće ili četvrte godine. Kako dijete usvaja jezik, tako se griženje u pravilu prorjeđuje i naposlijetku nestaje.
Kako spriječiti ugriz?
Iako je griženje dio djetetovog razvoja, takvo se ponašanje ne smije ignorirati.
Kako do griženja ne bi došlo, predviđajte situacije u kojima bi moglo doći do griženja te preusmjerite dijete na drugu aktivnost prije nego nekoga ugrize. Ukoliko do ugriza dođe, važno je na nepoželjno ponašanje reagirati odmah kada se ono dogodi. Idući put kada dijete nekoga ugrize:
- Budite čvrsti i smireni. Djetetu se obratite jednostavnim iskazom „Nema griženja!“ ili „Griženje boli!“ kako bi dijete razumjelo poruku. Dajte mu di znanja da je griženje nepoželjno (obratite pažnju na svoj izraz lica, geste i visinu i ton glasa – neka odražava vaše emocije u smislu neodobravanja takvog postupka), ali izbjegavajte dugačka i opsežna objašnjenja koja dijete ne razumije. Važno je ostanete smireni jer ćete na taj način situaciju razriješiti brže. Ne vičite na dijete. Vaše će dijete više naučiti o lošem ponašanju ako mu se obraćate čvrstim ali neutralnim glasom.
- Utješite ‘žrtvu’. Svoju pažnju usmjerite djetetu koje je ugriženo. Ukoliko postoji ozljeda, sanirajte ju na ispravan način.
- Utješite dijete koje je ugrizlo, ako za to postoji potreba. Često mala djeca ne shvaćaju da ugrizom nekome nanose bol. U redu je utješiti dijete ako je uzrujano što je ugrizlo nekoga. Starijoj djeci dopustite da utješe dijete koje su ugrizli. No, dijete nećete tješiti ako je to njegov način da pridobije vašu pažnju, naime ne želimo potkrijepiti griženje na način da mu dajemo još pažnje i utjehe.
- Pružite alternativne odgovore. Kada se situacija smiri, predložite alternativne postupke ili odgovore za komunikaciju među djecom, primjerice „ne“, „stani“, „to je moje“ i dr.
- Preusmjerite pažnju. Ako su emocije raspršene i atmosfera je kaotična, pomognite djetetu preusmjeriti pažnju na poželjnije i pozitivne aktivnosti, kao što je ples, bojanje ili neka druga igra.
Još neki postupci koji su važni za stvaranje okoline koja ne potiče griženje su:
- Konzistencija – isti postupak prilikom ponovljenog griženja, ili ugriza drugog djeteta.
- Pozitivno potkrepljenje – pohvalite dijete kada postupi ispravno, a ne kudite ga kada pogriješi. Primjerice „Sviđa mi se kada koristiš riječi“ ili „Volim kad se igraš smireno“, dakle pohvaljujte alternative griženju.
- Pronalaženje alternativa – razvojem govora kod djeteta kod njega se mogu modelirati i razvijati načini izražavanja negativnih emocija. Podučavanje djece da koriste riječi kada su frustrirani pomaže da se smire.
Ukoliko je vaše dijete nekog ugrizlo u vrtiću, ne kažnjavajte svoje dijete kod kuće jer je ta situacija već rješenja u vrtiću. Ako je netko ugrizao vaše dijete u vrtiću, važno je da imate povjerenja u odgajatelje i da znate da se oni savjesno zalažu za rješavanje ili ublažavanje problema koji se mogu pojaviti oko griženja. Kad se pojavi problem griženja djece, najvažnija je suradnja obitelji i odgajatelja, povjerenje, otvorena komunikacija i uzajamno poštovanje.
Pripremila: Veronika Kostrenčić, mag.psih.