Jedna od glavnih zadaća psihologa u predškolskim ustanovama je osigurati odgovarajuće, sigurno i poticajno okruženje u kojemu će dijete rasti i razvijati se uvažavajući pritom djetetovu osobnu i obiteljsku autonomiju. Ujedno predškolski psiholog pomaže usmjeravati odgojitelja i roditelja kako preventivno djelovati. Glavna su područja rada predškolskog psihologa djeca, odgojitelji i roditelji. Roditelji prvi put upoznaju psihologa na inicijalnom razgovoru pri upisu djeteta u vrtić. Tad se psiholog upoznaje s djetetovim razvojnim karakteristikama, zdravstvenim stanjem, navikama te posebnim sklonostima. Psiholog također upoznaje roditelje s vrtićkim pravilima i načinom djetetova života u vrtiću. Daljnji se sustav podrške s roditeljima izgrađuje na tematskim radionicama, na roditeljskim sastancima, zatim informativnim letcima i individualnim savjetodavnim razgovorima. Individualne razgovore često iniciraju roditelji, ali ponekad i odgojitelji ili psiholog ako dijete ne napreduje prema očekivanjima za svoju dob ili iskazuje posebnu potrebu vezanu za određenu stresnu situaciju (odvajanje od roditelja, prinova u obitelji, razvod roditelja, gubitak voljene osobe i sl.).
Primarni zadatci psihologa jesu praćenje razvoja djece (odnosi se na djecu s prolaznim ili trajnim posebnim potrebama) te rana intervencija i preventivno djelovanje. To se ostvaruje opažanjem djece u skupini, ispunjavanjem skala i upitnika, primjenom psiholoških testova, razgovorom s djetetom, roditeljima i odgojiteljima. Nakon prvotnoga praćenja djetetove prilagodbe na vrtić, psiholog prepoznaje djecu s poteškoćama te promišlja razvojne zadaće za njihovo napredovanje kroz individualiziran odgojno-obrazovni program. Ako se učini potrebnim, psiholog upućuje dijete odnosno roditelje u nadležnu ustanovu na dodatan pregled, dijagnostiku ili tretman, primjerice logopedu. Osim rada s djecom s razvojnim poteškoćama, psiholog vodi računa i o posebnim potrebama darovite djece, i to individualiziranim pristupom obogaćivanja unutar skupine u kojoj dijete boravi ili posebnim igraonicama za bistru i darovitu djecu predškolske dobi.
Odgojitelji najbolje poznaju dijete jer s njime provodu svakodnevno od 8 do 10 sati te su stoga važni u praćenju dječjeg razvoja, zadovoljenju djetetovih posebnih potreba i ostvarivanju suradnje s roditeljima. Psiholog savjetodavnim radom, uputom i sugestijom pruža odgojiteljima podršku u radu s djecom, upućuje ih kako pratiti djetetovo ponašanje te im pomaže u planiranju razvojnih zadaća. Dobra suradnja psihologa i odgojitelja međusobnim informiranjem o djetetovu ponašanju u skupini omogućuje bolju usklađenost obiteljskog i institucionalnog djelovanja na djetetov razvoj i napredovanje.
Razumiju li djeca vrtićke dobi tko je psiholog? Odgovor na ovo pitanje najčešće je NE, naime djeca doživljavaju psihologa kao „tetu“ u vrtiću koja se s njima igra, razgovara, crta i rješava razne zadatke i slagalice. Stoga je od iznimne važnosti, radi bolje djetetove prilagodbe na novu te istovremeno i prvu društvenu sredinu, s roditeljem izgraditi odnos povjerenja i suradnje koji će trajati do polaska djeteta u školu.